Kvarner je područje koje zbog svoje različitosti podneblja, od klime i vegetacije, spoja primorja, otoka i gorja, arhitekture i kulture, pa do blizine emitivnim evropskim regijama, već 160 godina, a tijekom tri stoljeća, razvija turizam.
Najduža tradicija turizma u Hrvatskoj, cjelogodišnja ponuda raznolikih sadržaja, te svakako, razvoj selektivnih oblika turizma, čine bogatstvo turističke ponuda koja odgovara zahtjevima današnjih turista s najrazličitijim potrebama tijekom četiri godišnja doba. Uz kvalitetan smještaj, tu je gastro ponuda i brojni sportski sadržaji, ali i obilje manifestacija koje obogaćuju boravak turista na Kvarneru. Kvarner je i jedna od vodećih kongresnih destinacija u Hrvatskoj s odličnim uvjetima za organizaciju kongresa, skupova i savjetovanja.
Boravak na Kvarneru uživanje je u prirodi, kako na primorju, tako i na otocima i u gorju.

Na Kvarneru su svoj dom našli Hrvati još u 7. stoljeću, a upravo zbog zemljopisnog položaja to je područje od davnina važno susretište različitih naroda i kultura (od Liburna i grčkih moreplovaca do Rimljana, Mlečana, austrougarskoga plemstva...) koji su za sobom ostavili neizbrisiv civilizacijski trag.
Izgrađen je tako poseban ugođaj u kojemu se povijest čita s otvorenih stranica spomenika i umjetničkih djela.

Duga i poznata karnevalska tradicija (karneval, mesopust, mačkare, krabunosi, zvončari, pesniki); posebni običaji u siječnju i veljači u gotovo svakom mjestu na području Kvarnera.

Jedan od najvećih i najprepoznatljivijih europskih karnevala je Riječki karneval s tisućama maskiranih pojedinaca, grupa i alegorijskih kola i s preko 120 000 gledatelja!
Tradicionalne maske predstavljaju Zvončari, izuzetno dojmljivi "plesači" obavijeni ovčijim kožusima i ovnovskim rogovima (Smotra zvončara u Matuljima).
Tu su i Balinjerada i međunarodni Dječji karneval u Opatiji, Maškare u Crikvenici i Ljetni karneval u Novom Vinodolskom, na otocima i u Gorskom kotaru.

Zvuk starih, narodnih glazbala oduvijek se širio cijelim Kvarnerom.
Na Kvarneru, posebno na otoku Krku, glasaju se sopile (sopele, roženice). Ta stara pastirska svirala nikad se ne svira sama, već se uvijek sviraju dvije, velika i mala, ili pak velika sopila uz ljudski glas. Uz sopile se pjeva dvoglasno "po domaću", "na tanko" i "na debelo". Od ostalih glazbala možemo izdvojiti mih (drvena svirala koja u nastavku ima mješinu, s cjevčicom i ventilom), te dvocjevna drvena svirala zvana dvojkinje (vidulice, volarice) koja su rasprostranjena cijelim Kvarnerom.
Mnogi cijenjeni glazbenici potekli su sa Kvarnera. Posebice izdvajamo riječanina Vinka Jelića (1596. – 1636.) koji je zbog svojih djela (Parnasia militia, Arion primus i Arion secundus) među europskim poznavateljima stekao počasni naziv "majstor komornog duhovnog koncerta". Također, izdvajamo i Ivana pl. Zajca (1832. – 1914.), najpoznatijeg po operama "Nikola Šubić Zrinski", "Mislav", "Ban Leget" i "Lizinka". Zajc sklada i operete, kantate, orkestralna, koncertna i komorna djela i kompozicije za klavir. Doba u kojem je on djelovao na hrvatskoj glazbenoj sceni naziva se njegovim imenom. Ivan Matetić Ronjgov (1880. – 1960.) inspiraciju za svoje stvaralaštvo pronalazio je u lokalnoj glazbenoj baštini, poput dvoglasnih sopela. Skladao je prvenstveno vokalnu glazbu – zborske skladbe, dvopjevi i solo pjesme.